»Baviti se pčelarstvom znači pratiti pčele, prilagođavati se zakonitostima njihova života i ovu vještinu suživota okrenuti i sebi u korist.« (Esenko, 2018.)

Carica Marija Terezija je već davne 1770. godine imenovala Kranjca Antona Janšu za prvog učitelja pčelarstva u habsburškoj monarhiji. Slovenski pčelari danas su u svijetu poznati kao odlični stručnjaci na svom području, dobro su organizirani i pčelarstvom se bave na način koji nije štetan po pčele te na održiv način. Njihovo znanje i kompetencije iznimno su cijenjene i predstavljaju uzor za pčelare u drugim državama. Već odavna se pčelarstvom bave samo sa sivom pčelom (siva pčela – Apis mellifera carnica) koja se kao slovenska autohtona pasmina očuvala sve do danas i predstavlja jedinstvenu prirodnu te, zbog narodne umjetnosti koju je poticalo pčelarstvo u prošlosti, kulturnu baštinu.

Mi Slovenci smo ponosni na svoju pčelarsku baštinu, posebice na njezine posebnosti kao što su siva pčela, tradicionalne košnice, oslikane stranice košnica, pčelinjaci i prevoženje pčela na ispašu. Opsežna i raznolika materijalna i nematerijalna baština pčelarstva i upotrebe pčelinjih proizvoda na našem tlu potvrđuje dugu tradiciju i usađenost ove bogate baštine u svakodnevicu te praznične dane pojedinaca, obitelji, socijalnih i stručnih grupa. Slovenski pčelari su ljudi najrazličitijih dobi i struka, većina je hobista s manjim brojem košnica koji s pčelama provode svoje slobodno vrijeme. Pčelarstvo čovjeka uči odgovornosti, ustrajnosti, skromnosti, radišnosti, ljubavi prema prirodi i domovini. Uzgajanje pčela nije samo dobivanje meda, to je i način života za više od 10.000 stanovnika Slovenije.

Na svijetu bismo teško pronašli zemlju koja je tako usko povezana s pčelarstvom kao što je Slovenija. U našim krajevima se pčelarstvo primjetno razvilo u 18. stoljeću kada su nastupile povoljnije porezne reforme i mjere koje su donosile napredak. Posebice za vrijeme Marije Terezije počeo je uspon pčelarstva na našem tlu i drugdje u Europi.

Danas je pčelarstvo u Sloveniji važna poljoprivredna grana ne samo zbog pčelinjih proizvoda, nego i zato što su pčele neizostavne kao oprašivači kulturnog bilja, ponajprije voćki i različitih  poljskih kultura za prehranu ljudi i životinja. Ako možemo reći da se pčele otkako se ljudi bave pčelarstvom nisu toliko promijenile, to ne možemo reći za njihov okoliš. U zadnjim desetljećima pčele se susreću s posve novim okolnostima koje na njih štetno utječu. Posljedično to zahtijeva povećanu skrb za njihov opstanak jer štetni faktori utječu na smanjenje otpornosti pčela što utječe na njihovu lakšu podložnost bolestima, štetnicima i slično. Upravo nove okolnosti od pčelara zahtijevaju stalno praćenje zdravstvenog stanja pčela te obvezno preventivno liječenje. Dobar pčelar mora poznavati razvoj, potrebe i smjer razvoja pčelinjih društava. Svojim postupcima ne smije im narušavati red koji one prate, nego im svakim postupanjem olakšati razvoj u pravcu koji on želi.

• Poznati slovenski pčelari u prošlosti

Slovenski prostor i povijest obilježila su velika pčelarska imena među kojima pronalazimo i svjetski poznate pčelare. Svojim radovima neki su postali dio povijesti i njihovi nalazi te nauk i danas su nam vodilja kod bavljenja pčelarstvom. Pčelarstvo je u 18. stoljeću doživjelo procvat, posebice u Koruškoj i u sjeverozapadom dijelu Kranjske. Uspješno pčelarstvo već se od davnina zasnivalo na dobrom poznavanju pčela i maštovitoj tehnici pčelarstva koju su uvjetovale okolnosti ispaše kao i naša siva pčela svojim odličnim svojstvima. Pčelarsko znanje širili su i iznimni muškarci, neki su otklonili neznanje iz života pčela, drugi su u svijet ponijeli sivu pčelu prodajom pčelinjih društava, rojeva i matica, a poznati pisci su širili svoje bogato pčelarsko znanje književnim djelima i člancima u poljoprivrednom i književnom tisku. Oduševljavali su mase i afirmirali pčelarstvo. Među njima je bilo i više svećenika koji su seljacima željeli pomoći poučavanjem pametnog bavljenja pčelarstvom.

Peter Pavel Glavar (1721. – 1784.) cijeli je život posvetio pčelarstvu i poljoprivredi, bio je veliki pčelar koji je na vrhuncu svog pčelarskog djelovanja imao oko 500 košnica s pčelama. Osnovao je prvu pčelarsku školu u Komendi i kasnije u Lanšprežu u Dolenjskoj. Na slovenski jezik je preveo Janšinu Raspravu o rojenju pčela te ju dopunio svojim iskustvima i nalazima. Poznato je njegovo izvješće Odgovor na prijedlog za poboljšanje pčelarstva u c. kr. nasljednim zemljama gdje opisuje način pčelarstva u Sloveniji, okolnosti pčelarstva, košnice s umetcima, kako se prave umjetni rojevi, način uzgoja matica i oplemenjivanje matica izvan košnice, bolesti pčela, prevoženje pčela na ispašu i slično.

Anton Janša (1734. – 1773). već se od rane mladosti bavio pčelarstvom. Ubrajamo ga među najveća imena u povijesti pčelarstva. Godine 1770. postao je prvi učitelj pčelarstva u novo osnovanoj pčelarskoj školi u Beču. Bio je odličan teoretičar i praktičar pčelarstva. Napisao je važne Rasprave o rojenju pčela (1771.) te Cjeloviti nauk za pčelare (1775.) u kojima je otkrivao tajne iz života pčela. Njegov rad je imao odjeka, posvuda je dobivao pohvale i priznanja. Carica Marija Terezija je poslije njegove smrti čak donijela odluku koja je obvezivala sve učitelje pčelarstva da poučavaju samo po provjerenim metodama Antona Janše.

OUN je na inicijativu Slovenije njegov rođendan, 20. svibnja proglasio svjetskim danom pčela.

Joannes Antonius Scopoli (1723. – 1788.) je u godinama 1754. – 1769. djelovao kao liječnik u rudniku u Idriji. Njegov spis Rasprava o pčelama koji je izašao 1770. godine opisuje pčelarstvo u Kranjskoj. U svom poznatom djelu Entomologia carniolica ili Nauka o kukcima u Kranjskoj prvi puta je spomenuo da se matica s trutovima oplodi izvan košnice.

• Siva pčela

»Postoji jedna marljiva i čvrsta pčela, to je siva pčela.« (dr. Filip Rothschütz, 1857.)

Dr. Filip Rothschütz je 1857. prvi puta opisao sivu pčelu koja je naša autohtona pčelinja pasmina. Znanstveno ime Apis mellifera carnica uvedeno je 897. godine u djelu njemačkog biologa Augusta Pollmana.

Siva pčela živi na širem području jugoistočne i srednje Europe, a iz povijesnih razloga kao njena domovina smatra se Slovenija. Nalazimo ju i u austrijskom dijelu Koruške, Štajerskoj, u Mađarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj gori, dijelu Makedonije, a umjetno naseljenu i u Njemačkoj i na još mnogo mjesta. Siva pčela je poslije talijanske pčele druga najraširenija pčelinja pasmina na svijetu.

U Sloveniji je pčelarstvo dopušteno samo s autohtonom sivom pčelom koja ima iznimna svojstva. Ona je mirna, radišna, dugovječna, ne pogriješi svoju košnicu, dobro prezimi, potroši malo zaliha hrane, u proljeće se brzo namnoži, dobra je graditeljica saća, odlično iskorištava obilne paše, posebice one šumske, ima dobro razvijen nagon za čišćenje i zato je manje podložna bolestima, lako se orijentira i rado se roji. U svojoj dugoj povijesti siva pčela je razvila karakteristična morfološka i etološka obilježja po kojima se razlikuje od ostalih pasmina. Mi Slovenci smo jedini koji osiguravamo njezin izvorni genetski materijal, brinemo o njezinoj genetskoj čistoći i očuvanju za njih svojstvene mirnoće.

Siva pčela pokušava svojom prilagodljivošću dobro iskoristiti sve prirodne izvore hrane, a ciklus razvoja pčelinjeg društva usko je prilagođen okolnostima ispaše. Siva pčela prezimi u manjim društvima.  Matica obično ne liježe jajašca od listopada do kraja siječnja, prvo leglo se pojavi početkom veljače. Slijedi brzo proljetno širenje opsega pčelinjeg društva i priprema na prvu veću pašu koja obično nastupi krajem travnja i početkom svibnja. Siva pčela svojim plesom puno točnije opiše smjer i udaljenost od izvora paše od drugih pčela. Kada završi jedna paša, počinje intenzivnije istraživati ostala područja s ciljem pronalaska novih izvora paše. Dobro podnosi i niske temperature u zimskom razdoblju, ponekad i ispod -30 stupnjeva Celzija.

Siva pčela nekada je bila divlja pčela, a danas njezin opstanak ovisi o čovjeku. Pčelar im mora osiguravati hranu za proživljavanje, brinuti se o njihovom zdravlju i zaštiti od štetnika. Glavna prijetnja pčelama su parazitske grinje varoe (Varroa destructor) koje su se pojavile nakon 1980. godine. One unište pčelinju zajednicu ako ih pčelar ne suzbija. U predjelima s intenzivnom poljoprivredom pčele ugrožavaju i razna fitofarmaceutska sredstva. Jednako tako su problematične klimatske promjene, posebice sušna i kišna ljeta kada nedostaju prirodni izvori hrane.

• Stranice košnica

U drugoj polovici 18. stoljeća u Sloveniji su prevladavale malene duguljaste košnice izrađene od dasaka koje su se nazivale kranjiči, te se razvila posebna umjetnost oslikavanja stranica košnica. Uljanim bojama oslikane čeone stranice košnica na kranjičima, mogle su se pronaći u naslaganim košnicama bogatijih seljaka, seoske gospode i župa. Pčelari su prema slikama razlikovali košnice i vlasnike, osim toga, košnice su bile simbolički predane u zaštitu i čuvanje naslikanim svetim osobama.

Od sredine 18. stoljeća do prvog svjetskog rata bilo je oslikano više od 50.000 košnica. To je izvorna vrsta narodne umjetnosti koja nije bila poznata u zemljama izvan Slovenije. U većini slučajeva oslikavali su ih jednostavniji slikari samouci koji su motive preuzimali sa sličica, slikovnih biblija iz Njemačke, grafika, novinskih i književnih ilustracija, a mnogo puta su bili inspirirani i vlastitom maštom. Narodni slikari na košnicama na svoj su način slikali i prikazivali povijesne događaje, legende, vjerske i šaljive motive te događaje iz seljačkog života. Na ovim je slikama bilo prikazano više od 600 motiva od kojih je dobra polovica s vjerskim porukama.

• AŽ košnice

Pčelar svojim pčelama mora osigurati dobre životne uvjete, brižno ih promatrati i poznavati njihov život skriven iza stjenki košnice. Košnica ponajprije mora omogućavati prostor u kojemu će se pčele dobro osjećati i razvijati, a pčelaru omogućavati primjenu stečenog znanja i vještina za dobru godinu uz što manje troškova i truda. Svaki sustav košnica ima svoje prednosti i slabosti. Pčele u košnici ponajprije ovise o pčelarovom znanju i ovladavanju tehnologijom.

Na prijelomu 20. stoljeća u Sloveniji je u upotrebi bilo više uvezenih suvremenih košnica i njihovih domaćih varijanti. Budući da ni jedna od njih nije zadovoljavala potrebe slovenskih pčelara, za inovaciju koja je ostavila najveći utjecaj pobrinuo se glasnik novog pčelarskog doba Anton Žnideršič (1874.-1947.), veliki pčelar iz Ilirske Bistrice. Izradio je košnicu koja sivoj pčeli u našem okolišu omogućava najbolji razvoj i veći prinos meda i voska, a pčelarima olakšava rad u pčelinjaku i prilikom prijevoza na ispašu.

Košnica koja se afirmirala pod imenom Alberti-Žnideršičeva košnica, jer je Anton Žnideršič kod izrade ove košnice imao uzor u njemačkom pčelaru Adolfu Albertiju, upravlja se odostraga i ona je dio nastavaka. U ovoj su košnici satni okviri postavljeni uzdužno u smjeru izlijetanja pčela. Satni okviri mogu se listati kao listovi u knjizi. Ovakva lističava košnica među slovenskim se pčelarima brzo afirmirala i još danas ju koristi više od 90 posto pčelara. Dom sive pčele tako je najviše puta upravo AŽ košnica.

AŽ košnica je slovenska robna marka neprocjenjive vrijednosti i time bitan sastavni dio slovenske kulturne baštine. Za ovu su košnicu određene stalne mjere koje su plod dugogodišnjih ispitivanja i nalaza. Danas ju poznajemo u raznim izvedbama kako po broju satnih okvira, tako i po broju katova. Najčešće se sastoji od 10 satnih okvira. Žnideršič, kao i mnogi drugi slovenski pčelari stalno su je mijenjali i dopunjavali. AŽ košnica se proširila i u druge države, čak i u Ameriku.

• 20. svibnja – svjetski dan pčela

Slovenija je na prijedlog PSS 2014.godine predala inicijativu da 20. svinja postane svjetski dan pčela. U sklopu inicijative predstavnici MPGP putovali su svijetom s paviljonom Pčelinji svijet, aktivno provodili promociju i informirali o inicijativi i ostalim potpornim projektima. Pritom su obavili brojne bilateralne susrete s predstavnicima brojnih država i međunarodnih organizacija te organizirali stručna događanja. Odaziv slovenske i međunarodne javnosti bio je pozitivan, inicijativu su poduprli slovenski politički vrh, svjetska pčelarska organizacija Apimondia, Organizacija ujedinjenih naroda za poljoprivredu (FAO), Europska unija i brojne druge organizacije.

Poslije više od tri godine nastojanja, 17. studenog 2017. godine u okviru Ekonomsko-financijskog odbora OUN prihvaćena je rezolucija o proglašenju svjetskog dana pčela. Rezoluciju je nakon toga 20. prosinca 2017. konsenzusom potvrdila Glavna skupština OUN u New Yorku i 20. svibnja proglasila svjetskim danom pčela.

Poduprle su ju sve države OUN, a 115 država je bilo sponzora među njima i najveće države kao što su SAD, Kanada, Kina, Rusija, Indija, Brazil, Argentina, Australija te sve države Europske unije.

Svjetski dan pčela namijenjen je osvješćivanju svjetske javnosti o važnosti očuvanja pčela i ostalih oprašivača koji su sve više ugroženi i sve više trebaju uvjete koji će im omogućiti opstanak. Potrebno je biti svjestan da je osim pčelinjih proizvoda koji se smatraju kvalitetnom hranom, najveći doprinos pčela i ostalih oprašivača, oprašivanje gotovo tri četvrtine svih biljaka. Čak trećina proizvodnje hrane ovisi o oprašivačima.

Datum 20. svibnja se nadovezuje na dan rođenja prvog učitelja modernog pčelarstva i slovenskog pčelara Antona Janše. Istovremeno je svibanj mjesec bujnog razvoja pčela i prirode na sjevernoj polutci, a na južnoj razdoblje kada se skupljaju pčelinji proizvodi i plodovi pčelinjeg oprašivanja kao ekosistemske usluge.

Uz svjetski dan pčela svake se godine nižu brojne proslave, konferencije, obilježavanja i ostali događaji u Sloveniji i svijetu koji osvještavaju javnost o važnosti očuvanja pčela, oprašivača i biotske raznovrsnosti. Istovremeno su proslave i prigoda za promociju pčelara, pčelinjih proizvoda, pčelarske kulturne baštine i pčelarstva općenito. Svake godine se u organizaciji FAO i države domaćina na svjetskoj razini organizira međunarodno obilježavanje svjetskog dana pčela. Prvo obilježavanje se održalo 20. svibnja 2018. godine u Sloveniji, točnije u Žirovnici, mjestu rođenja Antona Janše.

Više na > https://worldbeeday.org/si/